Zamislite, uspjelo je

Od kad sam se vratila u rodni grad, sav moj život i sve moje navike i rutine su se promijenile. Nisam više imala kombi prijevoz, prijatelji su ostali kilometrima daleko, tržni centri, izleti subotom sa prijateljicama, posao, sve je ostalo u, činilo mi se, nekom drugom, čak tuđem životu. Kao da sam čitala roman u kom sam se divila bogatstvu života glavne junakinje. Kao dijete koje tek uči pričati i hodati, gradila sam novu sebe. Uklapala se u novi posao, stjecala nove prijatelje, ili obnavljala neka stara prijateljstva, a izleti i putovanja su bila ograničena dometima elektromotornih kolica i slobodnim vremenom mojih roditelja.

Konačno je došao i taj dan. Zakon o osobnoj asistenciji je stupio na snagu, a to je za mene otvorilo sasvim novo poglavlje života u Kninu. Međutim, to je značilo i nove zadatke. Trebalo je prikupiti svu potrebnu dokumentaciju i predati ih na komisiju, ali i još važnije, naći prikladnu osobu koja bi mogla taj posao obavljati u skladu sa mojim potrebama. Neko ko ima iskustva u vožnji automobila i ko može raditi fleksibilno vrijeme, jer su i moje obaveze i potrebe fleksibilne. Ovaj drugi zadatak mi se činio kao nemoguća misija. Knin je mali grad u kojem ljudi uglavnom žive nekim ustaljenim tempom, i imaju ustaljene obaveze. Pokušala sam preko poznanika raspitujući se znaju li nekog adekvatnog. Nije mi bilo bitno ni da li je taj neko muško ili žensko.

Nakon neuspješne potrage preko drugih, odlučih potragu nastaviti preko Facebook grupa posvećenih Kninu i kninjanima.

Zamislite, uspjelo je. Juče je bilo tačno godinu dana od kad je Sandra zvanično postala moja osobna asistentica. U ovih godinu dana smo prošle toliko kilometara ceste, obaveza, zabave, druženja, kupovine, renoviranja, osmjeha, pjesme, plaža, prirode, prilagodbi, učenja, spoznaja, poslova i ko zna čega sve ne. Kako skupa zaključismo, obogatile smo život jedna drugoj. Nadamo se da će ovako biti još dugi niz godina.